Road-trip Provansom i Azurnom obalom
Smješteni u jugoistočnom dijelu Francuske, Provansa i Azurna obala privlače putnike svojom vječnom ljepotom, bogatom poviješću i jedinstvenom kombinacijom kulture i prirode. Od polja lavande i vinograda, do glamuroznih plaža i chic odmarališta, ova regija zaista nudi širok spektar iskustava i tipova odmora. Mi nažalost nismo imali priliku uživati u poljima lavande jer smo putovali u rujnu, no definitivno smo uživali u plodovima vinograda :). Krenimo na virtualno putovanje kroz sunčane pejzaže Provanse i Azurne obale.
Provansa - razglednica na dlanu
Provansa je regija koja inspirira umjetnike i pjesnike pitoresknim pejzažima i živopisnim nijansama. Beskrajna polja lavande oslikavaju seoski krajolik nijansama ljubičaste, stvarajući mirisni raj koji se prostire dokle god ti pogled seže. Šarmantna sela poput Gordesa (koji je, btw., proglašen najljepšim selom na svijetu), smještena na vrhovima brda, nude panoramski pogled na okolne vinograde i maslinike.
Aix-en-Provence ilitiga maleni Pariz
Iz Splita smo letjeli do Marseillea, a odmah na aerodromu smo preuzeli auto kojeg smo prethodno iznajmili putem booking.com platforme. Zaputili smo se u Aix-en-Provence, gradić kojeg još zovu i mali Pariz, a mene je oduševio. Obavezno sjednite na Place Richelme, popijte kavicu i pojedite éclair. Apsolutne preporuke idu i za restoran Tita. Možda neobičan izbor s obzirom na to da nije tradicionalna francuska kuhinja, već obiluje falafelima humusom i sl., ali mislim da nam je to bio najbolji obrok cijeloga puta. Bacili smo đir i do prekrasnog Sezane ''apartmana'' ilitiga poslovnice koja izgleda kao intimno mjesto ispunjeno kreacijama Sezane atelijera. Divna atmosfera!
Avignon, papinski grad
Sljedećeg dana zaputili smo se prema Avignonu gdje smo prošetali i ručali. Također sladak ''gradić'' sa puno slatkih dućana i uličica. Najviše se ističe Papinska palača koja je zaista ogromna i impresivna, no ovoga puta nismo imali vremena da ju posjetimo :). U Avignonu preporučam kafić Tulipe, ima super terasu na ulici pa je veoma pogodan za people watching :).
Najljepše selo na svijetu i spavanje u provansanskim selima
Nakon Avignona, idemo direkt prema Gordesu, selu koje je proglašeno kao naljepše na svijetu. Već ulazak u selo nam opravdava tu titulu. Utisnuto je u planinu, a sa vrha se prostire pogled na prekrasnu Provansu, ceste obrubljene čempresima, vinograde i maslinike. Impresivno! Kavu smo pili na valjda najljepšem mejstu ikada, u kafiću hotela Airelles Gordes, La Bastide. Tu morate biti svjesni da plaćate taj pogled jer ćete dobiti kavu iz Nespresso kapsule haha.
Zaputili smo se ka smještaju u obližnjem provasanskom selu Belgentier. Samo ću reći da smo na putu prema tamo vidjeli mamu vepra i male vepriće :). Ujutro sam otišla po kroasane u lokalnu pekaru, a na putu do tamo čula koke i potočić. Ma neopisiva su ta njihova sela i toliko mi je drago da smo odlučili na smještaje upravo u njima, a ne u velikim gradovima. Drugu noć smjestili smo se u selo La Colle-sur-Loup koje tehnički nije u Provansi, već u blizini Azurne obale, no vibe je svakako provasanski zbog malenih pekara i pazara na jednom od trgova. Tu smo odsjeli u Maison Carles BnB, a domaćin nam je servirao obilan doručak i kavu, a atmosfera je bila domaća, no profinjena. Apsolutne preporuke!
Vinarije u Provansi
Jedna od prvih stvari koje su mi pale na pamet nakon kupnje avionskih karata, bile su vinarije u Provansi. Smještene u srcu Provanse, vinarije očaravaju prostranim vinogradima okupanim u obilnom suncu regije. Poznate po svojim izvrsnim rose vinima, ova imanja pružaju senzorno iskustvo za sva osjetila. Francuzi od proizvodnje vina zaista rade umjestnost, a uživanje u plodovima u idiličnom francuskom krajoliku je unikatno iskustvo koje s ene smije preskočiti kada si u Provansi.
Prva vinarija koju smo posjetili na putu od Aix-en-Provence do Avignona bila je sasvim slučajna. Iskreno, više se niti ne sjećam u koju smo planirani ići, no sada mi je drago što je bila zatvorena. Na putu smo pronašli malenu vinariju smještenu u dovrac iz 16. stoljeća, Chateau Grand Callamand. Kada smo stigli, dočekao nas je pas i vlasnica imanja. Pitali smo ju za bocu tradicionalnog vina, a ona nam je otvorila bocu divnog rosea. Sjeli smo u bajkovito dvorište i gledali kako se Provansa prostire pod nama. Prekrasan početak putovanja.
Već znate da mi je Google maps bio pun spremljenih vinarija, a jedna od tih bila je i Le Domaine de Marie. Sljedećeg dana zaputili smo se u nju sa željom da sjedimo u vinogradu i pijuckamo vino, no ova vinarija ne nudi tu mogućnost pa smo kupili par butelja i pitali za preporuku gdje možemo dobiti to iskustvo. Domaćica nam je preporučila vinariju Mas des Infermieres, a za koju smo tek naknadno saznali da je u vlasništvu popularnog holivudskog redatelja Ridleyja Scotta. Tu smo se odlučili na kušanje nekoliko njihovih etiketa i kupili 6 butelja 🙂 (kasnije smo shvatili da su nam spakirali samo 5 i bili užasno tužni). Vino je sjajno, a način proizvodnje još bolji jer fokus pridaju tome da budu što održiviji i nježniji prema pčelama pa ne koriste nikakve pesticide koji bi im potencijalno naudili. U vinariji se nalazi i trajna izložba stvari sa setova njegovih filmova (Marsovac, Alien, Napolen itd.) i u njoj smo se definitivno najviše zabavili :).
Côte d'Azur - St. Tropez i Cannes
Trećeg dana našeg putovanja smo se uputili ka jugu i malo zapadnije - Côte d'Azur. Prvo mjesto bilo je St. Tropez, luksuzno francusko lejtovalište poznato je po plažama, beach klubovima, ekskluzivnim trgovinama te bogatom poviješću kao omiljeno odredište među poznatim osobama. Iskreno, nema do našega mora :), uopće nas nije očaralo, kao niti strogi centar grada koji izgleda kao luksuzno outlet selo haha. Sve što vidiš je trgovina za trgovinom, a jedino lijepo mjesto u centru bio mi je cafe modne kuće Dior, u sklopu kojeg se nalazi i njihova trgovina. Zaista jako lijepo mjesto, neovisno o tome što se tu nalazi Dior, ali ta činjenica je svakako doprinijela uređenju predvorja i same zgrade. Ma vidite sve na slikama :). Cappuccino je koštao 5 eura u Dior cafeu, što zapravo i nije puno više od ostalih, ''običnih'' kafića u St. Tropezu, no ovdje se baš osjećaš otmjeno i ugodno.
Prošetali smo njihovom rivom, pojeli sladoled i bacili đir do nekoliko dućana pa se zaputili prema Cannesu, gradu poznatom o filmskom festivalu. Vidjeli smo ga samo preko noći, no svakako bih se vratila i preko dana jer mi ima puno bolju vibru od St. Tropeza i odiše pravom elegancijom.
Nica i Monako
Pretposljednji dan proveli smo u istraživanju Nice i male kneževine Monako. Prije svega, preporuke za maleni specialty kafić u Nici - Maison Karlie, imaju super izbore kava i madeleines peciva koji se tradicionalno poslužuju uz kavu ili čaj. Stigli smo u Nicu i nije nas dočekao najsunčaniji dan, no svakako smo vidjeli šarmantnost tog grada i ispod sivila. Preporuka za ručak je restoran Gina i preporučam rezervaciju jer mi nismo uspjeli uhvatiti stol, no interijer je prekrasan, a preporučila mib ga je osoba kojoj apsolutno vjerujem kada je hrana u pitanju (hvala, Erna!). Nemojte se previše voditi ocjenama kada je francusko ugositeljstvo u pitanju jer je često niska zbog njihove tipične francuske ''uslužnosti'' haha tako da genijalna mjesta mogu imati dosta nisku ocjenu. Preporučam da pročitate radije nekoliko recenzija kako biste dobili dojam je li do hrane ili do nečeg drugog. Naravno, i usluga je bitna za kompletan dojam, no meni je ipak hrana najbitnija :).
Da se mi vratimo na sam grad, on me je najviše oduševio od gradova na Azurnoj obali, prekrasna arhitektura, maleni restorani i uske uličice zista podsjećaju na naše mediteranske gradove, a pljusak koji nas je pozdravio malo kasnije samo donijeo još jednu dozu šarma ovome gradu. Bilo mi je žao što ga oramo napustiti, no morali smo krenuti ka Monaku koji je bio doživlja za sebe
Monako - jedna od najbogatijih država na svijetu
Na samome jugo-zapadu Francuske smjestila se malena kneževina Monako, poznata po svojim kockarnicama, luksuznim jahtama i prestižnim događanjima poput utrke Formule. Unatoč svojoj veličini, ova zemlja ima veliki utjecaj na svjetsku scenu, posebno u financijskom sektoru. Zaista mogu reći kako mi je ulaz u njihov Casino jedan od, ako ne i najveći doživljaj ovoga putovanja. Zabranjeno je slikavanje pa nažalost ne mogu priložiti fotke ovdje, no ulazak u te prostorije je kao ulazak u jedan od starih holivudskih filmova ili u James Bond film. Luksuzna atmosfera, okupljanje oko stolova na kojima su veliki dobitci i apsolutni fokus. Mi, nažalost, ništa nismo dobili no svakako preporučam da (odgovorno) odigrate simbolični iznos samo da dobijete osjećaj toga mjesta. Ulazak u Casino naplaćuje se 18 eura (u tome dobijete i 10 eura kredita za igranje u prostorijama), a morate imati na umu i dress code koji ne smije biti preležeran inače će vam biti odbijen ulazak (pokidane traperice, kupaći kostimi, (pre)kratke hlače, japanke i sl.). Kredit također možete potrošiti i na šanku s pićem.
Nismo se dugo zadržavali jer nam je tu noć smještaj bio u Marseilleu, odakle smo letjeli natrag za Split. Malo smo bacili đir, gledali sva ta bijesna auta po gradu, no ja bih istaknula Fiata Punta koji se ležerno parkirao između milijunskih auta, ispred Hermesa koji prodaje najskuplje torbe na svijetu. Oduševio me, fotka je u galeriji :D.
Zakjučak ovog putovanja je da smo definitivno nabili dobar tempo, no ovo nam je bilo prvo putovanje toga tipa (road-trip, svaku večer drugi smještaj) pa nismo znali za bolje. Sada znamo da će sljedeći road-trip biti laganiji, a što se tiče Provanse i Azurne obale, Provansa definitivno odnosi medalju i jedva se čekam vratiti. Sljedeći put će biti chillanje po vinarijama i uživanje u provansaskom suncu 🙂
